Proslava Velike Gospe u Suhopolju

Proslava Velike Gospe u Suhopolju

Proslava Velike Gospe u Suhopolju Nakon trodnevne duhovne priprave, koju su predvodili mladomisnici Požeške biskupije Mislav Juraković i Dario Bauman te Boris Divković, župnik u Gradini, u dvorištu župne crkve sv. Terezije Avilske u Suhopolju, u subotu 15. kolovoza 2026. svečano je proslavljena svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije – Velika Gospa. Ova se svetkovina u Suhopolju više od jednoga stoljeća slavi kao zavjetna svetkovina, okupljajući svake godine brojne vjernike iz Suhopolja i drugih župa Virovitičkog dekanata. Jutarnje misno slavlje u dvorištu župne crkve predvodio je domaći župnik Ljubiša Krmar. Na njemu su se tradicionalno okupili i hodočasnici koji su pješice pristigli iz Virovitice, zajedno s brojnim drugim vjernicima. Središnje euharistijsko slavlje na otvorenom prostoru pokraj župne crkve predvodio je Marijan Pavelić, predstojnik biskupijskog Ureda za odnose s javnošću, pisanu baštinu i tisak, u zajedništvu s virovitičkim gvardijanom i župnikom fra Marijom Zubakom te domaćim župnikom Ljubišom Krmarom. Prije početka euharistijskog slavlja, kao i tijekom svete mise, svećenici Virovitičkog dekanata bili su na raspolaganju hodočasnicima za slavlje sakramenta svete ispovijedi. Slavlju su nazočili saborski zastupnik i predsjednik HVIDR-e Republike Hrvatske Josip Đakić, virovitičko-podravski župan Igor Andrović i načelnik Općine Suhopolje Goran Doležal. Među okupljenima su bili i hrvatski nogometni reprezentativci uzrasta U-16, koji se nalaze na ljetnom pripremnom kampu u Suhopolju. Euharistijsko slavlje svojim je pjevanjem uveličao župni zbor pod ravnanjem Ante Škrabe. Uvodeći u misno slavlje, Pavelić je pozdravio okupljene hodočasnike i svećenike te podsjetio kako kršćanska predaja govori o dvije osobe čiji grobovi nisu postali mjestima njihova štovanja, nego su nad mjestima povezanima s njihovim prijelazom u nebesku slavu podignute bazilike – Isusu Kristu i Blaženoj Djevici Mariji. Istaknuo je kako onu čije rođenje Crkva slavi kao Malu Gospu, na svetkovinu njezina uznesenja slavimo kao Veliku jer nam je svojim životom i proslavom u nebu pokazala put i Božji plan sa svakim čovjekom. U homiliji se predvoditelj osvrnuo na naviješteni ulomak Knjige Otkrivenja i riječi: „Otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza.“ Podsjetio je kako se među brojnim zazivima kojima Crkva časti Mariju u Lauretanskim litanijama nalazi i naziv „Škrinjo zavjetna“, odnosno Kovčeg saveza. Govoreći o starozavjetnom Kovčegu saveza, objasnio je kako je on izraelskom narodu bio vidljivi znak Božje blizine. Bog je preko Mojsija dao upute za njegovu izradu, a narod ga je nosio sa sobom kao znak Boga koji ga prati na njegovu putu. U njemu su se čuvali mana, štap i ploče Zakona, znakovi Božje skrbi, vodstva i saveza s njegovim narodom. Kazao je potom kako je narod Kovčeg smjestio u jeruzalemski Hram, ali je postupno prestao živjeti vjernost savezu i Božjim zapovijedima. Podsjetio je i na predaju prema kojoj je prorok Jeremija pred babilonsko osvajanje sakrio Kovčeg te je njegovo ponovno pojavljivanje bilo povezano s nadom da će Bog ponovno sabrati svoj narod. U tom je svjetlu protumačio sliku iz Knjige Otkrivenja u kojoj se nakon otvorenoga nebeskog hrama i Kovčega pojavljuje žena odjevena suncem. Istaknuo je kako kršćanska predaja u Mariji prepoznaje novi Kovčeg saveza jer ona u sebi nosi Isusa Krista – novi kruh s neba, ispunjenje Božjega zakona i novoga Velikog svećenika. Marija tako postaje znakom da je nastupilo vrijeme spasenja i novoga saveza Boga s čovjekom. Osvrnuvši se potom na evanđeoski izvještaj o Marijinu pohodu Elizabeti, Pavelić je njihov susret opisao kao susret dviju „velikih malenih žena“. Marija i Elizabeta u očima svijeta pripadaju malenima i neznatnima, a upravo preko njih Bog ostvaruje velike stvari. Marija, mlada djevojka iz malenoga Nazareta u prezrenoj Galileji, nakon susreta s Bogom ne ostaje zatvorena u sebe, nego kreće na dug i zahtjevan put prema Elizabeti kako bi joj bila blizu i služila joj. Naglasio je kako Marija time pokazuje da susret s Bogom čovjeka ne zatvara u njega samoga, nego ga pokreće prema drugome te da put prema nebu vodi i preko konkretnoga čovjeka kojemu smo poslani služiti. Posebno se zaustavio na Elizabetinim riječima: „Blažena ti što povjerova.“ Marijina veličina, kazao je, nije u njezinu društvenom položaju ili ljudskoj moći, nego u vjeri kojom je prihvatila da Bog upravo po njoj, malenoj i neznatnoj, može ostvariti svoj naum. Bila je obična i siromašna djevojka iz neznatnoga mjesta, a ipak je povjerovala Božjoj riječi i prihvatila ono što je ljudski izgledalo nemoguće. U tome je njezin primjer poticaj svakom vjerniku da vjeruje kako Bog i po njegovu životu može ostvarivati velike stvari. „Bog računa sa svakim od nas. I po meni, malenom i slabom čovjeku, može činiti velike stvari ako mu povjerujem i dopustim da djeluje u mom životu“, poručio je predvoditelj. Govoreći nadalje o Marijinu hvalospjevu „Veliča“, Pavelić je pozvao vjernike na zahvalnost. Upozorio je kako se čovjek lako navikne na dobro koje svakodnevno prima – na obitelj, zdravlje, hranu, dom, materijalnu sigurnost i ljude koji mu služe – te ono što je nekoć doživljavao kao dar počinje smatrati nečim što mu pripada. Tako se, kazao je, djeca mogu naviknuti na žrtvu svojih roditelja, supružnici jedno na drugo, vjernici na prisutnost svećenika, a svi zajedno na zdravlje i blagostanje koje uživaju. Nasuprot tome, Marija ima „oko i srce“ kojima prepoznaje što Bog čini u njezinu životu i u povijesti njezina naroda. Naglasio je kako u njezinu hvalospjevu nema nijedne molbe, nego je čitav prožet divljenjem i zahvalnošću Bogu koji je pogledao na njezinu neznatnost. Ni kasnije Marija u Evanđelju ne traži nešto za sebe, nego primjećuje potrebu drugih, kao na svadbi u Kani kada Isusu govori: „Vina nemaju.“ Premda ni njezin život nije bio pošteđen teškoća i boli, ostala je žena koja vidi dobro, hvali Boga i zahvaljuje mu. Na kraju homilije predvoditelj se zadržao na radosti susreta Marije i Elizabete. Marija u susret donosi Isusa, zbog čega se raduju Elizabeta i još nerođeni Ivan Krstitelj, a njihov susret istodobno obogaćuje i samu Mariju. Istaknuo je kako svaki čovjek u dubini srca čezne za Bogom i susretima koji ga ispunjavaju, dok su mnogi svakodnevni susreti površni, opterećeni negativnošću i bavljenjem tuđim životima, pa iza njih umjesto radosti ostaje praznina. Naglasio je kako čovjek drugome ne može približiti Boga ako ga sam ne nosi u sebi. Stoga je pozvao vjernike da više vremena provode u šutnji, molitvi i čitanju Svetoga pisma kako bi, poput Marije, u svoje svakodnevne susrete mogli donositi Boga i istinsku radost. Zaključujući homiliju, Pavelić je pozvao hodočasnike da vjeruju kako Bog računa sa svakim od njih i kako po malenim ljudima može činiti velike stvari, da otvore oči za dobro kojim su okruženi i budu zahvalni te da svojim životom postanu nositelji radosti ljudima koje susreću. Na završetku euharistijskog slavlja domaći župnik Ljubiša Krmar zahvalio je predvoditelju slavlja, svećenicima koji su predvodili trodnevnu duhovnu pripravu i sudjelovali u proslavi Velike Gospe, kao i svima koji su svojim radom, služenjem i pomoći pridonijeli njezinoj pripravi i dostojanstvenom slavlju. Zahvalio je i svim hodočasnicima koji su se okupili u Suhopolju. Posebnu je čestitku uputio Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Suhopolje prigodom 150. obljetnice njegova djelovanja. Na kraju su svećenici i okupljeni vjernici zajedno izmolili čin predanja Blaženoj Djevici Mariji. Ovogodišnja proslava Velike Gospe u Suhopolju tako je ponovno okupila brojne vjernike oko više od stoljeća stare zavjetne tradicije te bila prigoda za obnovu vjere, zahvalnost Bogu i povjeravanje života zagovoru Blažene Djevice Marije.

Proslava Velike Gospe 2026. u Suhopolju

Proslava Velike Gospe 2026. u Suhopolju Dragi suradnici, čitači, pjevači, pastoralni i ekonomski vijećnici, vjeroučitelji, ministranti i svi dragi župljani dobre volje. Bliži nam se naš zavjetni blagdan Velike Gospe, jedan od najljepših i najvažnijih dana za našu župnu zajednicu. Župa sv. Terezije Avilske u Suhopolju na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo slavi od 1925. godine kao svoj zavjetni blagdan a naša Općina Suhopolje i Dan Općine koji svima od srca čestitam uz želju da nam zagovor Nebeske Majke Marije pratiti sva nastojanja, planove, projekte za dobro svih žitelja. Za ovu veliku svetkovinu pripremat ćemo se trodnevnicom koja započinje u srijedu, 12. kolovoza, te se nastavlja 13. i 14. kolovoza. Svake večeri u 19:00 sati slavit ćemo svetu misu, a prije mise molit ćemo Gospinu krunicu te će biti prilika za svetu ispovijed. Ovogodišnji predvoditelji trodnevnice su naši svećenici mladomisnici i susjedi iz Virovitičkog dekanata. Na samu svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza, jutarnja sveta misa je u 8:00 sati a svečano misno slavlje započinje u 11:00 sati, a predvodit će ga vlč. Marijan Pavelić. Prije i tijekom svetih mise također će biti mogućnost za svetu ispovijed i pomirenje s Gospodinom. Od srca vas pozivam da se svi uključimo u pripravu i proslavu naše stoljetne svetkovine i duhovno se obogatimo. Potaknimo svoje obitelji, ukućane, prijatelje i susjede da zajedno sudjelujemo u trodnevnici i dostojno se duhovno pripremimo za blagdan naše nebeske Majke. Molim sve koji mogu pomoći u organizaciji, uređenju crkve i okoliša te u drugim potrebama tijekom ovih dana da se rado odazovu. Neka nas zagovor Blažene Djevice Marije prati i vodi te nam izmoli obilje Božjeg blagoslova. Hvala vam od srca na svemu što činite za našu župnu zajednicu i na vašoj spremnosti za suradnju i pomoć oko priprema i čišćenje, najviše hvala za svaku preporuku u molitve. Velika Gospo - moli za nas! Vaš župnik TRODNEVNICA 12. kolovoza (srijeda) 19:00 vlč. Mislav Juraković župnik u Milanovcu 13. kolovoza (četvrtak) 19:00 vlč. Dario Bauman župni vikar u Pleternici 14. kolovoza (petak) 19:00 vlč. Boris Divković župnik u Gradini VELIKA GOSPA 15. kolovoza 2026. Jutarnja sveta misa u 8:00 SVEČANA SV. MISA 11:00 vlč. Marijan Pavelić

Što mlade očekuje prvoga dana SHKM-a u Požegi?

Tisuće mladih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine stižu u Požešku biskupiju na 13. Susret hrvatske katoličke mladeži 2. i 3. svibnja, a prvi dan donosi spoj slavonske dobrodošlice, molitve i bogatog programa. Prvi susreti i dojmovi započet će odmah po dolasku. Sudionike u Požegi očekuje organizirani doček uz zajednički ručak i glazbeni program, kao uvod u ono što slijedi tijekom dana. Preko puta nekadašnjeg autobusnog kolodvora bit će zajednički ručak na prostoru uz rijeku Orljavu gdje će biti postavljeni šatori za dvije tisuće ljudi, a mlade će zabavljati najbolji tamburaški sastavi iz Požege. Riječ je o pravoj slavonskoj dobrodošlici, nakon koje će mladi, uz pomoć više od 500 volontera, biti usmjereni prema središtu grada – na katedralni Trg sv. Terezije, gdje će ih dočekati prigodan program dobrodošlice. Na Trgu svete Terezije sudionike očekuje raznolik sadržaj – od kulturnog i edukativnog do duhovnog. Tijekom cijelog dana u Dvorani svete Terezije prikazivat će se projekcije o Požeškoj biskupiji, dok će se u njezinu potkrovlju u 13 sati održati završnica SHKM kvizaške lige. U katedrali će pak biti prostor za tišinu, molitvu i osobni susret s Bogom. Bit će izložene i relikvije svetog Karla Acutisa i svetog Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije. Na središnjem oltaru bit će postavljena slika Gospe Voćinske, dok će u kripti katedrale biti izložen Presveti Oltarski Sakrament za klanjanje, uz stalnu mogućnost za ispovijed. Mladi će sakramentu pomirenja moći pristupiti i na glavnom požeškom trgu gdje će biti središnje euharistijsko slavlje. Upravo sveta misa na Trgu Svetog Trojstva će biti vrhunac prvoga dana SHKM-a. Program na glavnom trgu započinje okupljanjem i molitvenim programom, a potom slijedi svečana priprava u 16 sati, kada će predstavnici mladih iz svih biskupija iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u narodnim nošnjama dopratiti lik Majke Božje, uz pjesmu, razmatranje i molitvu. Središnje misno slavlje u 17 sati predvodit će požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu brojnih biskupa iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a završetak se očekuje oko 19 sati. Nakon mise, sudionici će se uputiti prema mjestima smještaja. Za one koji ostaju u Požegi i okolici s početkom u 21:30 na Trgu svete Terezije bit će održan duhovno-domoljubni koncert na kojem će nastupiti požeški i drugi izvođači, poput Stjepana Lacha, Klape „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice i fra Marina Karačića. Prvi dan SHKM-a u Požegi bit će zaključen euharistijskim klanjanjem u katedrali.

Sretan Božić i blagoslovljena Nova 2026. godina ! Dragi župljani, mir vama i čestit Božić! Božić u našem okruženju i među bližnjima uvijek donosi posebnu radost, blizinu, dobrotvornost, zajedništvo, nadu. Neka taj isti Božić bude poticaj za susret s utjelovljenim Isusom koji nam postaje bliži od nas samih kako bismo bili bližnji jedni drugima, kako bismo bili u zajedništvu jedni s drugima i sa živim Bogom. Rođeno Dijete uvijek iznova budi u nama nadu kako bismo uvijek mogli imati pouzdanje u Gospodina. Doista „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.“ Pokušajmo ovog Božića ipak upoznati to Svjetlo rođeno za nas. Pokušajmo to Svjetlo donijeti svakome koga susretnemo ovih dana osobito u vlastitu obitelj. „I Mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite!“ Bez Božića, bez ulaska Boga u svijet u rođenju Djeteta Isusa bili bismo bez perspektive Života vječnoga. Imamo stoga danas veliki razlog za slavlje. Neka vam je radostan Božić. Svi koji ga iskreno slave postaju djeca Božja. Slaviti Božić znači ljubiti, praštati, pohoditi starca, pomoći svakome čovjeku, činiti toliko toga „malenoga i neznatnoga“, a tako velikoga baš kao što je Božić - početak našeg spasenja. Budimo stoga bolji, vjerniji u Novoj 2026. godini ! Vaš župnik Ljubiša Krmar Zahvala svim župljanima i suradnicima, Općini Suhopolje, osobito mladima i vjeroučiteljima koji su na bilo koji način pomogli u uređenju župne crkve, postavljanju borova i spremanju za proslavu Božića!

Proslava svetkovine sv. Terezije Avilske u Suhopolju

Svečanim misnim slavljem u srijedu 15. listopada 2025. proslavljena je svetkovina svete Terezije Avilske, nebeske zaštitnice Župe Suhopolje. Uoči proslave vjernici su se pripremali trodnevnom duhovnom pripravom koju su predvodili svećenici iz Rijeke fra Mario Berišić i don Ivan Seletković. U proslavi su sudjelovali i svećenici Virovitičkog dekanata. U ulaznoj procesiji, uz svećenike i ministrante, sudjelovali su predstavnici i članovi Kulturno-umjetničkih društava, Inicijativa 72 sata bez kompromisa, Udruga hrvatskih branitelja Suhopolje te lovačkih i dobrovoljnih vatrogasnih društava. Misno slavlje svetkovine u župnoj crkvi svete Terezije Avilske predvodio je fra Mario Berišić. Polazeći od evanđeoskih riječi „Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.“ (Iv 15,5) pozvao je i ohrabrio vjernike da prepoznaju kako je u središtu svakog kršćanskog života upravo zajedništvo s Kristom. „Bez Njega sva naša nastojanja, rad i planovi ostaju bez trajnog ploda. Biti Isusov znači često doživljavati otpore, nerazumijevanje i križeve, baš kao što je to u svom životu iskusila sveta Terezija Avilska. No, upravo u tim trenucima očituje se dubina i snaga vjere“, rekao je fra Mario. Istaknuo je da je prijateljstvo s Isusom vrijedno svake žrtve i svakog znoja podsjećajući da Krist nikome ne spušta svoj kriterij, nego svakoga poziva na prijateljstvo, vjernost i ustrajnost. „Kao i svojim učenicima, i nama danas postavlja pitanja: Kuda idem? Na čemu gradim svoj život? Hoću li izgubiti i svoj život i Krista ako se odvojim od Njega?“, poručio je te potaknuo okupljene da se zapitaju: „Na kojem trsu crpim sokove svoga života? Što donosi rod u mom svakodnevnom djelovanju, u obitelji, u zajednici, u radu?“ Pozvao je vjernike da prepoznaju Krista kao izvor svake snage i da se na Njega „kaleme“ – da On bude središte njihova života, vjere i svakog dobra koje žele donijeti. Govorio je i o dubokom značenju života i svjedočanstva svete Terezije Avilske. Istaknuo je kako je ona u svom životu otkrivala i svjedočila da je najvažnije biti ukorijenjen u Isusu Kristu. Upravo to je poruka koju sveta Terezija ostavlja i današnjoj Crkvi – da se svaka obnova vjere, svaka snaga i svako poslanje rađaju iz osobnog odnosa s Kristom, iz molitve i predanja Njemu. Fra Mario je pozvao okupljene da poput Terezije budu ljudi molitve, vjere i zajedništva – svjedoci Božje prisutnosti u svakodnevnom životu. Na kraju misnog slavlja, župnik vlč. Ljubo Krmar preporučio je Božjem blagoslovu sve župljane, zahvalivši svima koji su se uključili u trodnevnu duhovnu pripravu i samu proslavu. Posebno je zahvalio svećenicima na predvođenju trodnevnice, svim udrugama, društvima i pojedincima koji su svojim sudjelovanjem dali doprinos zajedništvu i svečanosti, kao i Općini i Mjesnom odboru Suhopolje na podršci. Nakon mise je u župnom dvorištu uslijedilo druženje uz zajednički stol. Župljani su se okupili oko prigodnog domjenka kojeg su pripremili članovi braniteljske i lovačke udruge uz glazbu Suhopoljskih tamburaša.

Proslava Velike Gospe 2025.

Prigodom stogodišnjice čašćenja Blažene Djevice Marije u Župi sv. Terezije Avilske u Suhopolju i 90. godišnjice pohoda bl. Alojzija Stepinca spomenutoj Župi, požeški biskup Ivo Martinović je na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, u petak 15. kolovoza 2025. godine predvodio središnje euharistijsko slavlje pored župne crkve u Suhopolju. Uz domaćeg župnika Ljubišu Krmara, koncelebrirali su svećenici Virovitičkog dekanata te generalni postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca Juraj Batelja, a sudjelovali su brojni vjernici i hodočasnici iz okolnih župa kao i predstavnici lokalnih vlasti. Svečano slavlje započelo je ispred župne crkve blagoslovom novopostavljenog kipa bl. Alojzija Stepinca koji je izradio akademski kipar Tomislav Kršnjavi. Prije obreda blagoslova župnik Krmar je uputio srdačnu riječ dobrodošlice biskupu Ivi, nazočnim svećenicima i vjernicima. Podsjetivši na 90. obljetnicu prvog pastirskog pohoda bl. Alojzija Stepinca Suhopolju, župnik je naglasio povezanost Župe Suhopolje s hrvatskim Blaženikom: „S ponosom možemo istaknuti: u našoj je župi molio i slavio svete sakramente; kao mladi nadbiskup ovamo je dolazio u kanonsku vizitaciju; od ove je župe 1942. godine osnovao novu župu Kraljice Svete Krunice u Cabuni; u našoj je župi pružio utočište dvojici prognanih svećenika kako bi ih zaštitio od stradanja u njihovoj Sloveniji. Njegova ljubav i briga za ovu župu i ovaj narod bila je vidljiva. Zato i danas, zahvalni za njegovu molitvu, s ponosom slavimo Gospodina po njegovu zagovoru.“ Tumačeći kompoziciju kipa koji prikazuje bl. Alojzija koji s poštovanjem i vjerom gleda prema Bezgrešnoj Djevici, a ona, u naručju držeći maloga Isusa, nogom gazi zmiju, župnik Krmar je kazao kako taj prizor otkriva dubinu Stepinčeve pobožnosti. „Ovaj umjetnički prikaz poziva nas da po Mariji idemo k Isusu, našem Spasitelju – da u svim olujama života ostanemo vjerni i ustrajni, s vjerom da će nas Ona, pomoćnica kršćana, dovesti u sigurnu luku Očeva kraljevstva.“ Nakon obreda blagoslova vjernici i članovi civilnih društava i udruga su se u procesiji uputili prema oltarnom prostoru gdje je započelo euharistijsko slavlje. Tom prigodom postulator Batelja je svečano pronio relikvijar s moćima bl. Alojzija Stepinca koje je Župi darovala Zagrebačka nadbiskupija. U prigodnoj homiliji, biskup je kazao kako naviještena Božja riječ govoreći o životu. Tumačeći ulomak iz Knjige Otkrivenja koji slikovito govori o trudnoj ženi i njoj suprotstavljenom zmaju, naglasivši kako je naš poziv braniti ljudski život. „Svaki život ima svoju ljepotu. Iako je naš zemaljski život prolazan, cilj mu je vječnost“, poručio je biskup ustvrdivši kako nam o tome govori drugo čitanje. „Sv. Pavao govoreći o starom – Adamu zemaljskom, usmjerava nas na Krista, novog Adam, nebeskog, koji je uskrsnuo. Naš se život na otajstven način nastavlja u zajedništvu s Kristom u nebu.“ Biskup se potom osvrnuo na evanđeoski ulomak koji govori o Marijinom pohodu rođakinji Elizabeti s kojom dijeli svoju radost i radost koju joj je Bog dao po životu djeteta. Tumačeći Marijin hvalospjev „Veliča“, naglasio je kako je osim riječima još važnije djelima, vjerom i ljubavlju slaviti Boga. „Ovim misnim slavljem zahvaljujemo i veličamo Boga za sve što nam je darovao kroz povijest i život ove Župe, ali nadasve što nam je za majku dao svoju Majku Mariju i mučenika našeg bl. Alojzija Stepinca, koji je svojom vjerom posvjedočio koliko ljubi život i Boga. On je svoju vjeru i ljubav živio iz otajstvo Presvete Euharistije i ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji, majci života. Njegovo mučeništvo je oblikovano na uzoru majke mučenika – Blažene Djevice Marije. Mučeništvo je uvijek svjedočenja vjere. Znamo kako ni danas nije lako svjedočiti vjeru. Nije to jednostavno niti u našim obiteljima, jer nije često puta lako u obitelji moliti, opraštati, trpjeti, prihvaćati nerazumijevanje, prezir, poniženje i odbacivanje. Sve je to svojevrsno mučeništvo. Nije mučeništvo samo u prolijevanju krvi, ali svako mučeništvo se ostvaruje svjedočenjem i vjernošću Bogu do smrti.“ Kazao je potom kako je Marija ostala vjerna Bogu unatoč trpljenju i patnji koju je imala dok je promatrala križ i smrt vlastitog sina. Poručio je vjernicima kako nas Marija svojim primjerom potiče da budemo ustrajni u svjedočenju vjere. Govoreći nadalje o mučeništvu, biskup je podsjetio kako sv. Ivan Pavao II. napominje da su mučenici znak koji smo pozvani razmatrati i nasljedovati. „Oni nam potvrđuju životnost Crkve, pokazuju nam kako se svjetlo Crkvi i čovječanstvu daruje jer su u tami zasvijetlili Kristovim svjetlom. Mučenici su znak nade jer su svojom žrtvom i služenjem na najuzvišeniji način izrazili ljubav prema čovjeku. Oni su pokazali da posluh evanđeoskom zakonu rađa ćudorednim životom i društvenim suživotom koji poštuje i promiče dostojanstvo i slobodu svake osobe. Evanđelje nade o kojem papa govori, a koje svjedoče mučenici, je predano Crkvi i treba ga živjeti i svjedočiti svaki dan. Crkva je u svim vremenima to činila, a to čini i danas. Crkva smo svi mi i svatko na svoj način je pozvan danas svjedočiti Evanđelje nade. Crkva može naviještati evanđelje. Za nju je to zapravo milost i njezino poslanje. Ona postoji upravo radi naviještanja evanđelja, radi propovijedanja i poučavanja, kako bi bila kanal dara milosti i da pomiruje grešnike s Bogom, da nastavlja Kristovu žrtvu u svetoj misi koja je spomen čim njegove smrti i njegova slavnog uskrsnuća“, poručio je biskup. Rekao je zatim kako u bl. Alojziju Stepincu prepoznajemo navjestitelja i svjedoka nade te poručio kako smo svi pozvani nasljedovati njegov primjer. Podsjetio je vjernike kako se nalazimo u godini Redovnog jubileja koju je papa Franjo nazvao Godinom nade. „Nada je dar ljubavi. Imamo li snage i hrabrosti i mi danas posvjedočiti našu nadu i kršćansku ljubav? Imamo li snage posvjedočiti kršćansku vjeru, da smo katolici, da ljubimo, opraštamo i naviještamo Kristovu dobrotu? Pozvani smo to svjedočiti onima s kojima živimo. Svakome je potrebna Isusova blizina i blizina koju su posvjedočila Blažena Djevica Marija i blaženi Alojzije Stepinac. Marija je išla Elizabeti u pohode da posvjedoči ljubav, da posvjedoči nadu, da pokaže radost koju joj Bog daje. Ona je majka i nositeljica nade, majka života. Neka nam pomogne da i mi svojim pogledom, srcem i dušom slijedimo nju i proslavimo Boga svojim životom.“ Nakon popričesne molitve župnik Krmar je čestitao Dan općine Suhopolje načelniku Goranu Doležalu sa suradnicima. Zahvalio je potom svima koji su svojim sudjelovanjem doprinijeli ljepoti slavlja i pomogli u njezinoj pripravi. Potom su predstavnici vjernika u znak zahvalnosti uručili biskupu Ivi skulpturu bl. Alojzija Stepinca izrađenu kao model novopostavljenog kipa. Zahvaljujući na daru, biskup se pridružio izrečenim zahvalama istaknuvši osobitu zahvalnost zagrebačkom nadbiskupu Draženu Kutleši za darovanu relikviju bl. Alojzija Stepinca. Spominjući se navedenih obljetnica, biskup je istaknuo važnu ulogu sestara iz Družbe Kćeri Milosrđa koje su se svojim služenjem utkale u gorkoj povijesti iz života Župe. Na samom kraju biskup je potrebe vjernika preporučio zagovoru Blažene Djevice Marije te na sve zazvao Božji blagoslov.

Riječ pape Leona XIV., vrhovnog pastira naše Crkve upućene gradu i svijetu.

Mir sa svima vama! Draga braćo i sestre, ovo je prvi pozdrav uskrsloga Krista, Dobrog Pastira, koji je dao svoj život za Božje stado. I ja bih želio da ovaj pozdrav mira uđe u vaša srca, da dosegne vaše obitelji. Svim ljudima, gdje god bili, svim narodima, cijelome svijetu: mir s vama. To je mir uskrsloga Krista – razoružani i razoružavajući mir, ponizan i ustrajan. Dolazi od Boga. Boga koji nas voli sve – bezuvjetno. Još uvijek u ušima čuvamo onaj tihi, ali uvijek hrabri glas pape Franje, koji je blagoslivljao Rim. Dopustite mi da nastavim s tim istim blagoslovom. Bog nas voli, Bog vas sve ljubi i zlo neće prevladati. Svi smo u Božjim rukama. Zato, bez straha, ujedinjeni, ruku pod ruku s Bogom i međusobno, idemo naprijed. Mi smo Kristovi učenici. Krist ide ispred nas. Svijet treba njegovu svjetlost. Čovječanstvo ga treba kao most da bi bilo dosegnuto od Boga i njegove ljubavi. Pomozite nam i vi, a onda i jedni drugima, da gradimo mostove – dijalogom, susretima – ujedinjujući se svi kako bismo bili jedan narod, uvijek u miru. Hvala papi Franji. Želim zahvaliti i svoj subraći kardinalima koji su me izabrali da budem nasljednik Petra i da zajedno s vama hodim, kao ujedinjena Crkva, uvijek tražeći mir, pravdu, uvijek nastojeći raditi kao vjerni muškarci i žene Isusa Krista, bez straha, kako bismo naviještali evanđelje i bili misionari. Sin sam svetog Augustina, augustinac, koji je rekao: „S vama sam kršćanin, a za vas biskup.” U tom smislu svi možemo zajedno hoditi prema onoj domovini koju nam je Bog pripravio. Zajedno moramo tražiti kako biti misionarska Crkva, Crkva koja gradi mostove, koja gradi dijalog.

Proslava 120 godina Dječjeg vrtića u Suhopolju

Prigodom 120. obljetnice djelovanja Dječjeg vrtića u Suhopolju požeški biskup Ivo Martinović je u petak 7. veljače 2025. u suhopoljskoj župnoj crkvi sv. Terezije Avilske predvodio euharistijsko slavlje za svu djecu, roditelje i djelatnike navedene ustanove, a pridružili su im se i javni dužnosnici na čelu s virovitičko-podravskim županom Igorom Androvićem i suhopoljskim načelnikom Goranom Doležalom. Koncelebrirali su domaći upravitelj župe Ljubiša Krmar, upravitelj Župe sv. Ilije Proroka u Gradini Boris Divković te biskupov tajnik Matej Siluković. Na početku misnog slavlja župnik Krmar je pozdravio sve sudionike čestitajući im 120. obljetnicu te uputio biskupu Ivi srdačnu riječ dobrodošlice. Kazao je kako ovo slavlje obljetnice nije samo broj godina, već svjedočanstvo ljubavi, truda i predanosti tolikih generacija koje su kroz desetljeća doprinosile odgoju i rastu djece. „Vrtić je mjesto gdje djeca ne samo da stječu prva znanja, već gdje se oblikuju srca i duše, gdje se uči ljubavi, zajedništvu i vjeri. Kroz sve ove godine vrtić u Suhopolju je bio ne samo prostor igre i odrastanja, nego i temelj vjerskog i moralnog oblikovanja, čineći našu zajednicu snažnijom i blagoslovljenom.“ Župnik se potom sa zahvalnošću spomenuo časnih sestara sv. Križa iz Đakova koje su 40 godina uz podršku tadašnjih župnika vodile suhopoljski vrtić. Zatim je ravnateljica Dječjeg vrtića Suhopolje Valeria Toth pozdravila biskupa, a djeca su mu u znak dobrodošlice uručila cvijeće. Zahvaljujući na pozivu biskup je kazao nas obilježavanje 120. godišnjice osnutka Vrtića vraća u prošlost i pomaže nam da otkrivamo darove i ljepotu koju je Bog dao Suhopolju i vjernicima ove Župe kroz dugogodišnje djelovanje vrtića. Izrazio je radost zbog prisutnost časnih sestara sv. Križa istaknuvši kako su one svojom ljubavlju i žrtvom prema Bogu i potrebama ovoga mjesta darivale ljubav svoga srca. „Možemo reći da se taj dar do danas ostvaruje. Važno je zahvaliti Bogu za ljudska srca koja ne prestaju iskazivati ljubav prema djeci i koja svjedoče kako je ljubav Kristova još uvijek prisutna. To je ljubav onih koji se brinu za druge, ljubav obitelji i roditelja, odgojiteljica u vrtiću i svih odgovornih osoba u vlasti koji su svjesni kako je dragocjeno ulagati u ljudske živote, a posebno u djetinjstvu čije plodove primamo polije, tek u odrasloj i zreloj dobi. Puno je toga za što želimo i trebamo Bogu zahvaliti u ovom slavlju, ali najvažnije je zahvaliti za sve živote svih koji su prošli kroz Vrtić, od djece do časnih sestara, odgojitelja, odgojiteljica, roditelja, djedova i baka i svih koji su na bilo koji način bili povezani s Vrtićem i s ovom Župom. Temelj svega je Bog, Krist Isus koji i danas ostvaruje djelo spasenja i svoje ljubavi po našim srcima.“ U homiliji biskup se osvrnuo na naviještena čitanja. Tumačeći evanđeoski ulomak o Herodu koji je dao pogubiti Ivana Krstitelja, biskup je kazao kako je Heroda opteretila savjest zbog grijeha i zločina koje je počinio. „Ubio je nevinu osobu samo zato što ga je Ivan upozorio na grijeh. U ovom evanđeoskom izvještaju o Herodovom zločinu otkrivamo i ono što je utkano u naše ljudsko srce – da uvijek ima u sebi klicu grijeha i sklonosti da se ne učini dobro. Kad se malo zaustavimo nad svojim životom i ponašanjem, zapažamo kako ta klica grijeha i zla djeluje razorno u našem životu, u našim obiteljima u našim međusobnim odnosima. Teško nam je koji puta drugoga prihvatiti i učiniti drugome znak pažnje, poštovanja, ljubavi i dobrote, ali vrlo lako smo spremni učiniti ono suprotno, ono što nije dobro, spremni smo drugoga iskoristiti, obezvrijediti, prezreti, ogovarati ga itd. Riječ Božja nas uvijek poziva na dobro jer Bog je u sebi dobar. I sve što čini, čini dobro. Zato je i poslao svoga sina Isusa Krista da nam objavi svoju božansku dobrotu i ljubav te poziva da ga slijedimo.“ Biskup se potom osvrnuo na završne riječi prvog čitanje iz Poslanice Hebrejima u kojoj nam sv. Pavao piše: ‘Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke.’ (Hebr 13,8). Bog – Isus Krist je u svojoj biti isti prije nego što se rodio na zemlji, i dok je bio na zemlji, i u smrti i poslije uskrsnuća. Isti je kao i sada u otajstvu ove euharistije koja nas ujedinjuje. To je njegovo božansko djelovanje. To je njegova božanska moć koja nas okuplja. Riječ Božja nas poziva da budemo svjesni kakav je Bog u svojoj dobroti u svojoj milosti, u svome božanstvu i ljubavi.“ Biskup je zatim naglasio kako nas sv. Pavao u poslanici poziva da se spominjemo svojih glavara koji su vam navješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života nasljedujte njihovu vjeru „Trebamo se spominjati svojih glavara i svih drugih koji su nam bili svjedoci vjere, koji su slijedili Isusa Krista svojim životom u vjeri. Spominjemo se najprije Ivana Krstitelja koji je svojim mučeničkim životom posvjedočio za Isusa Krista“, ustvrdio je biskup te nadodao kako se mi posebno u ovoj godini spominjemo i sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije koji je prije 1800 godina kao đakon položio život radi ljubavi i vjernosti Isusu Kristu. „Bio je spreman za mučeništvo jer je imao srce koje je iskreno Isusu Kristu i bližnjemu.“ Biskup se potom spomenuo i bl. Alojzija Stepinca, drugog zaštitnika Biskupije podsjetivši kako danas započinje trodnevna priprava za njegov blagdan. „On je svojim uzornim životom kao pastir i vjernik radikalno slijedio Isusa Krista i posvjedočio ljubav i istinu prema Bogu i čovjeku.“ Kazao je potom kako nas u ovoj svetoj Jubilarnoj godini i papa Franjo i naši biskupi u Pastirskom pismu pozivaju da se vraćamo u prošlost i sjećamo onih koji su nam ostavili svijetli primjer u vjeri i nasljedovanja Isusa Krista. „U ovoj Jubilarnoj godini spominjemo se i 1100. godišnjice Splitskih sabora te se prisjećamo svih onih mučenika i vjernika koji su svojim životom slijedili Isusa Krista i na njemu temeljili svoju vjeru i život. Isti je Isus Krist koga su oni slijedili i koji je danas i nas okupio. Spominjemo se danas 120. godišnjice osnutka Vrtića u kojem su sestre križarice djelovale i postavile temelje. Započele su svoj rad i služenje u duhu i ljubavi Isusovoj. Sa srcem i ljubavlju kojom su ljubile Isusu Kristu pristupale su i djeci koju su odgajale. Kroz 40 godina svjedočile su svojim služenjem da ih Krist nadahnjuje, da ih vodi te da je Krist temelj i smisao njihovog života. Vjerujem da su djeca i njihovi roditelji te svi vjernici ove Župe u njima prepoznavali ljubav Isusa Krista. Zato nas i ovo slavlje poziva da budemo svjesni kako je Isus Krist uvijek isti i koji i danas želi i treba mene i tebe nadahnjivati u vjeri i ljubavi. Isus Krist je i danas isti Bog kao što je bio u vremenu Ivana Krstitelja, sv. Lovre i u vremenu naših pređa i otaca u vjeri. On se ne mijenja. Mijenjaju se povijesna razdoblja, mijenjaju se osobe kroz povijest, mijenjaju se vladari od Heroda do današnjih dana, mijenjaju se strukture, znanstvena dostignuća, moći i vlasti, ali Bog ostaje isti. Važno je stoga, da prepoznamo Boga koji nam želi biti, ne samo svjetlo, nego onoga koji nam daje snagu i pomaže da ga slijedimo svojim životom u ljubavi.“ Biskup je potom podsjetio kako je Isus ostao vjeran Ocu do smrti na križu te istaknuo kako nam njegov primjer i primjeri svetaca i otaca trebaju biti poticaj da svjedočimo ljubav prema svima, a posebno prema najmanjima. „Kako je danas teško svjedočiti ljubav prema djeci. Puno puta je lakše upaliti televiziju, nego razgovarati s djecom o onome što ih zanima i što traže. Puno je teže odgovarati na pitanja koja postavljaju. Njihova pitanja nas iznenađuju, zadivljuju, šokiraju i čudimo se nekada odakle im to znanje i takva mudrost. Važno im je dati odgovor na pitanja. Ako djeca ne dobiju odgovor od svojih roditelja i u svojoj obitelji, tražit će ga na drugom ili krivom mjestu. Ono što se sada sije u vrtiću, ubirat će poslije, u starosti. Zato je važno što se sije i kako se sije.“ Biskup je zatim upozorio kako je vrijeme djetinjstva nepovratno i neponovljivo. „Odgajajte ih na Isusov način, a to je otvorenog srca i sa spremnošću da se drugoga uvijek čuje i iskreno prihvaća. Djeca nam dolaze u susret i traže od nas ono što im Bog daje. Traže od nas da ih poučavamo životu, da ih usmjeravamo životu kako bi njihov život bio prožet svjetlom, ljubavlju i dobrotom. Nemojte djeci kupovati prevelike darove, dajte im svoje srce. Oni očekuju vaše srce. Ne očekuju toliko darove koliko očekuju vaše srce i vrijeme da u vama i s vama prepoznaju ljepotu života. Neka vas Isus Krist, naš Bog, koji je uvijek isti nadahnjuje i pomaže da budete svjesni kako žrtva koju imate prema svojoj djeci je i vaš blagoslov njima, to je blagoslov Božji. Neka Gospodin vas i njih ispuni svojim blagoslovom da otkrivate ljepotu odgoja i ljepotu žrtve za njih i za svoje obitelji.“ Pri svršetku misnog slavlja biskup je rekao kako je 120. obljetnica djelovanja Vrtića znak postojane ljubavi odgojiteljica prema djeci i njihovim životima. „Neka ta ljubav raste i neka se i nadalje ostvaruje po vama. Budite nositelji i svjedoci ljubavi. “ Pozvao je potom roditelje da budu spremni svakoga dana odvojiti vrijeme za svoju djecu. „Darujte svojoj djeci dnevno barem pola sata. U tih pola sata očituje se i svjedoči ljubav. Nema nijedne idealne knjige koja bi bila recept odgoja. Recept odgoja djece i mladih, recept za ljubav u obitelji i za idealan brak je srce koje ljubi i srce koje sluša. Jedino to je dragocjeno bogatstvo i čini život lijepim i sretnim. Želimo da ovi najmlađi dožive i ostvare sreću ne samo sada, nego i u budućnosti u svom životu zajedno s vama i vašom ljubavlju“, zaključio je biskup te pozvao sve sudionike da mole za duhovna zvanja u Crkvi. Nakon svete mise biskup se kratko susreo s 99-godišnjom Ivankom Medvecki koja je kao mala djevojčica pohađala Dječji vrtić u Suhopolju. Uručio joj je svoju krunicu i preporučio se u njezine molitve. Uslijedio je potom prigodni program u Hrvatskom Domu u Suhopolju, a zatim je u prostorima Dječjeg vrtića otvorena izložba pod nazivom „Šetnja kroz povijest vrtića“. Svečanost obilježavanja 120. obljetnice zaključena je zajedničkim domjenkom i druženjem.